Alien She

I am she,she is me.

11.03.2010.

Da li znas?

Cak i bijela povrsina mi se veceras cini tako prljavo.Prljava od koraka,tih tako nesavsreno utabanih djecijih koraka.Krije se tu i po neki odrasli korak,upracen nekom sjetom.Nadje se tu i neki korak goluba,psa,macke.Ali ovdje psi nisu psi,oni su ovdje vukovi u borbi za opstanak.A veceras ih nema.Nema mjeseca,nema pasa,ne krivaca ovih tragova.Sama pokusavam pronaci nesto lijepo u parku i zgradama koji me okruzuju.A sve mi se cini tako ruzno.U svemu vidim cemer.Da li je to zbog trenutnog stanja u svijetu,ne bih znala reci.Pogledam u svoj prozor,on mi se cini tako jebeno tuzan i sumoran,cini mi se da je najodvratniji prozor medju tih jebenih 10-20 zgrada.Bit ce da je to ipak do mene.A i ove klupe,i one mi se cine kao da su upravo izdahnule posljednji dah svog dugog zivota.Raspadaju se od bola jer nema vise ko da sjedne na njih a da u glavi nema neku brigu.A moja briga,veceras dok sjedim na jednoj od njih,si ti.Zapravo,snijeg me podsjeca na tebe,ka da sa njim igram igru asocijacija.I eto,pokusavam da izracunam koliko bi mi koraka trebalo do tebe veceras,ali odustajem.Nikada nisam znala sa velikim ciframa.Pitam se gdje si sada,bas u ovome istom trenutku.Pitam se trosis li misli na isto sto i ja.Napustam te sada.Prsti,i na rukama i na nogama,tesko prave pokrete svajdajuci se sa zimom.Odoh,pokusati da te izbacim iz glave i da dodjem pameti,vec jednom.
To je ono sto trebam,doci pameti.


Fuck you.


19.02.2010.

It's been 18 days.

I nista ne boli kao nepostojanje tvoje,fizicko.
Nista ne pece koliko to sto znam da sutra necu stajati pored tebe,
pjevati sa tobom i gledati te onako da niko ne zna.
Onaj komad platna je izgubio tvoj miris,falis mi.
Kako je samo odvratno osjecati se poput mene.
Nedefinisano.
Ispunjeno nelagodom u zraku i dimom cigara.
Ali necu reci da mi je stalo,toliko si necu dopustiti.
Ali mi falis,nedostajes,iskljucivo fizicki.
Samo mi je potrebno da te gledam,dugo,dugo.
Da zapamtim svaku crtu tvoga lica jos bolje.
Ali u drugu ruku,potrebno mi je i da  te osjetim,fizicki.
Da osjetim tvoje lice na svojim rukama,
da te ponovno udisem,onako bezbrizno kao sto dijete udise tek opran ves.



Cause it's been 18 days since I've been with you,
and I don't wanna wait another 18 days,I don't wanna be without you.


Te jebene,glupe,ljubave pjesme...
Sve cine samo dodatno gorim i odvratnijim.

Fuj.



Fak ju!

18.02.2010.

Undergorund army.

Vrijeme nije na mojoj strani,ono se okrenulo protiv mene.
Moj Februar se okrenuo protiv mene.
'ona' se okrenula protiv mene.

Anger and agony are better then misery.Right?


Uvuces se kroz tu nanometarsku rupicu,usuljas se tako neprimjetno i tako ponosno.Pa mi reci da li je to posetno?Da li je posteno nekome tako ugroziti fasadu straha?Nije,naravno da nije.

                          Sama si kriva,sama si to dopustila.
                          Za sve si sama kriva,sama si to htjela.

Zacepi vec jednom,da li ti je jasno?Ne pomazes,odmazes.To mi nije potrebno.
Ti mi nisi potrebna.
Udarit cu jos jednom glavom od zid,pokusat cu da te istjeram iz sebe.
Hoces li vec jednom izaci?



Fuck you!

11.02.2010.

Note to the February.

Odvratan oblak jos odvratnije kise i snijega se nadvio nad ovom malom kotlinom zvanom Sarajevo.A ja se pitam zasto,valjda nisam navikla da moj Februar bude ovako tmuran,odvratan i mracan.E bas taj Februar,to je moj Februar,samo moj.To je mjesec,poseban i toliko uspomena lezi u njemu,toliko prelijepih uspomena,onih naljepsih.Da se ne lazemo,ima tu i onih kojih se ne zelim niti sjetiti,samo zazmiri kada ih neko pomene,zacepim usi.Taj mjesec,moj Februar,svake bi mi godine unio nesto ili nekog novog u zivot.Stajaznam,uvijek se desi bas sve dobro u ovome mjesecu.A evo,ove godine,moj Februare,polako odmices,i nista mi ne donosis.Ne moze to tako,navikla sam na tvoje poklone i nikako nije posteno sa tvoje strane da me sada razocaras.Ne,ne dopusti da se jos jednom razocaram.
Februare moj,sjecas se svih tih uspomena,dobrih i losih,sretnih i tuznih,sjecas li se?
Sjecas li se koliko suza sam samo tebi povjerila,sjecas li se koliko osmijeha sam samo tebi darovala?
Sjecas li se koliko sam puta na tvome ramenu prespavala budna?
Sjecas li se koliko sam ti tajni,onih svjetskih povjerila?
Pamtis li kada sam mala bila,pa ti se radovala kao nikome?
Pamtis li kada si me budio osmjehnutim snijegom nad kojim je sijalo sunce?


I evo,ostavljas mi samo ove tihe note da slusam.Pa gdje ode?
Nisi se ni pozdravio,a znas da ne volim to kada isceznes tek tako.
Koliko puta ti rekoh,ne idi a ti bi mi se samo osmjehnuo i rekao da me cekas u iducoj godini.
Ostavio bi sve na njih 11,a znas da njih ne volim poput tebe.
Probudi se,znam da si tu.

Dragi moj,najdrazi Februare,
ne dozvoli da postanes 12. pacenik ljudske zlobe.
Otvori oci,pomozi mi,kao sto si mi uvijek pomagao.
Znas da bez tebe ne mogu da rijesim one misterije koje mi zadase njih jedanaest.

Februare,voljeni moj,
              ja cekam na tebe.

Zauvijek tvoja,i samo tvoja
                              Cassie.


Fuck you!

10.02.2010.

I sada,u sve sumnjam.

Sumnjam u ljude,najvise.
Sumnjam u nove ljude koji me okruzuju.
Sumnjam u njihove namjere.
Sumnjam u njihove rijeci.
Sumnjam u njihov pogled.
Sumnjam u sve sto jebeno dise oko mene.
Ali,ne sumnjam u sebe.

Lazem,sumnjam i u sebe,ali ne sumnjam u ono sto jesam i sto znam.
Sumnjam u ono sto ne znam i sto nagadjam.
Bas ti hvala,moja okolino.
Bas vam hvala ljudi oko mene.
Hvala vam sto mi dajete da sumnjam u vas.
A izgledate tako iskreno,cisto i nevino.
Sumnjam...




Da vam docaram svoju novu 'frizuru' (:

05.02.2010.

Ja ne zelim da budem sretan,ja sam zeljan osvete.

Trebas mi,samo na kratko,samo da te vidim.
Osjecam se ovisno,poput narkomana.
A nismo ni poceli,a sve mi se cini da ni necemo.
Ali ipak,potrebna mi je tvoja blizina.
Veoma...potrebna.



Fak ju,fak ju,fak ju!


<3 nekoizdaleka (:

30.01.2010.

All this for one night.







Jack Daniels,kissing,live music.
Hell yeah,it was hell of a night :D

30.01.2010.

If I think,I think of you.

Zasto mi je tako jebeno tesko izbaciti te iz glave?
Zasto uvijek kada prodjes pored mene osjetim navalu nekih pomjesanih osjecaja kako se sljevaju niz moje tijelo?
Zasto svaki jebeni put moras da me pogledas ravno u oci i natjeras da se osjecam lose?
Zasto mi ruke zadrhte svaki put kada cujem tvoje ime,ili vidim da si online?
Zasto jednostavno ne isetas,nestanes isto onako kako si dosao,
sasvim neocekivano.
Jebi se,znas.
Jebi se.
Jebi se.
Jebi se.
Kol'ko puta sam ti rekla ono vece da se ne sisas,ti sta uradis?
Odes i osisas se na keca.
E pa nema tako kolega moj,napolje iz moje avlije.
Mars.
Nestani.
Nestani.
Odjebi.
Gubi se.
Je li ti jasno?
Ne zelim te u svojoj glavi,nikako.
Ne ne ne ne ne ne i NE.
Prestani da mi radis ovo,prestani da obuzimas moje misli.
Prestani.
Odjebi.
Jebi se.
Jebi se.

















A da znas da onu majicu jos nisam oprala,stoji tu pored mene.
Jos uvijek mirise na tebe,jos uvijek te udisem.
















Ovo mi nije trebalo.

Hvala kurcu.
Predivno Cassie,zaista predivo.

          Sto si trazila,dobila si...

Ti,nestani,odjebi.
Nestani zajedno sa njim.
Izadjite vec jednom iz moje glave.






Nestanite,molim vas.
Ludim.




Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!Fuck you!

28.01.2010.

Shh.

Kako je samo odvratno tiho.
A ko sam ja da govorim o tisini uopste?
Ja koja je uvijek prekidam,bilo to svojim ili tudjim glasom.
Ja sam ta koja se trudi uvijek da je prekine,valjda jer me je strah.
Strah me onih jezivih prizvuka koji se nadju tu da prekinu tisinu,
strah me onih prikaza koje proizilaze iz tisine.
Osjecam se ugrozeno,kao lane ostavljeno samo na milost i nemilost divljih zvjeri na svakome uglu.Osjecam se ukoceno,kao da su svi misici izgubili snagu,kao da je moj mozak jedini koji pokusava nesto da ucini.Bilo to da vidi,cuje,udahne ili osjeti.A on cuje.Cuje tu beskonacnu tisinu i te jezive male prizvuke koji se krecu oko mene.On vidi,vidi mrak i prikaze kako setaju spajajuci se u jedno.On udise,strah i trepet bica ispred sebe.Ili ne,to nije bice,to je nedefinisana silueta u nagonu krvolocnosti.I zadnje,ali ne manje vazno,on osjeti.Osjeti te udarce zraka o kozu,osjeti taj bol u prostoriji.Stajaznam.Valjda je predvidjen da to sve radi.Kazu da je najbitniji.Moze biti da jeste,ali zasto onda srce ima tako veliku ulogu?Ne,ne mislim na metaforicko srce koje crtaju djeca u vrticu.Mislim na srce,kao misic.Pa ono samo,kako moja nastavnica kaze,pumpa krv kroz tijelo.A ne svidja mi se to poredjenje,ne zelim da moje tijelo predstavlja benzinsku pumpu.Vise mi se svidja ono moje,vuce krv kroz tijelo.Ali opet,ko sam ja da pricam o vaznosti unutranjih organa?
Skrenula sam s teme,pricah o tisini.Zanese me ponekad ta igra rijecima,pa skoro da zaboravim na temu onoga sto pisem.
Tisina...
Beskrajna je,ali ne poput svemira.Za mene on nije beskrajan jer ja znam da se on negdje zavrsava.Negdje daleko,u nekoj tami,pa pusta tisini da nastavi dalje.



Fuck you!

26.01.2010.

I know how to defend when you are in my head.

Osjecas se totalno smeteno i pokoseno,uvelo i bezivotno?
A znam,takva si oduvjek bila,slaba na osjecaje.
Dizi se,znas da ja necu da se izgubim u tvojim tunelima koje gradis oko sebe.
Ne zelim da opet budem zakljucana dok ti ne proradi svjest.
Ustani,naredjujem ti.
Cujes li?
To su samo osjecaji,zar se ne sjecas obecanja koje si dala?
To su plasticna usta,obojena u rozo,a nasa nisu takva.
Nasa su modra i hladna a ne ruzicasta i plasticna.
Hajde ti to mozes,sjecas se lekcije?
Moc podsvjesti,ustani vec jednom.
Ne gledaj me tim uplakanim ocima koje izviru iz mora osjecaja pomjesanih u nedefinisani svod boje koja ne prilici moru.
Zar ne vidis da tvoja slabost promjeni i boju vode?
Zar si zaboravila da je voda nasa,unistavas je.
Probudi se vec jednom,to nisi ti.
Ti si ja,ti si jaka.
Ti nemas osjecaje,ti si hladna bezosjecajna zvjer.
Hajde vec jednom,izbrisi tu sliku,zaboravi taj opojni miris tkanine.
Baci ta plasticna usta,cujes li me?

   Ne to nisam ja...

Naravno da jesi,pa ti si ja,ja sam ti,zar si zaboravila?



'It’s a long life,a long life you have to live.For only a short time exit will let you leave.Are you dancing?Dancing all alone,with asassins who stab you down.I know how to defend when you are in my head!I know that a storm is growing!I know how hate everything,but soon or later I will win!Won’t you take off,take off that plastic mouth.You scare us to death and more than that.Are you sharing?Sharing the blood of your veins to marry the world and its pain.We are climbing on our faith.We are crying with pink sour plastic mouth.We are climbing,we have to beat them!'


Noviji postovi | Stariji postovi